Friday 21 March 2014

Najbolje pesme 2014: prva četvrtina! [preslušavanje]




Kako, zapravo, prepoznajemo dobru novu pesmu? 
Šta čini taj trenutak?

Šta kandiduje komad muzike koji smo tek jednom čuli da postane prvo deo kompilacije koju tih dana imamo u telefonu ili nosimo na stiku za vožnju po gradu; da bi nakon toga bio prekomandovan na backup disk i onda se sa njega vraćao na playliste koje pravimo pre odlaska na put - i tako sve dok ne postanemo gluvi? 

Od početka 2014. taj momenat prepoznavanja se na radost ušiju, glave, srca i stopala dogodio nekoliko puta. 
Neki od glasova su ponovo tu nakon duže ili kraće pauze, 
neke sam tek sada otkrio, neke sam tek sada zaista razumeo ili pomislio da ih razumem.

Pet albuma je uveliko na backupu
Novi Beck, Elbow, The War on Drugs i Neil Finn snimili su albume koji ovu godinu već čine dobrom berbom, a tek je kraj marta. 
Beck je snimio jedan od tri najbolja albuma karijere, o Elbow >> i Neil Finnu >> (Crowded House) sam već pisao i ponovo ih toplo preporučujem, The War on Drugs ste, nadam se, već preslušali, a novi album Suzanne Vega je najbolji još od prvenca, koji je snimila pre gotovo trideset godina. Nova pesma "I never wear white" će svakako biti na nekom narednom The Best of izdanju.

No, pored tih proverenih favorita, među kojima su i nedavno ponovo probuđena Neneh Cherry (bubanj-bas-glas, odlično!), James (kakva pesmaaaaa!), Cibo Matto, The Pixies, Broken Bells i drugi, valja obratiti pažnju na

Mary Lambert, vlasnicu čudesnog glasa, otkrivene zahvaljujući muzičkom delu NPR sajta. Odavno nisam čuo fenomenalniji odnos glasa i klavira koji u tri minuta uspeva da uradi ono za šta su nekim pevačicama potrebna 3 albuma. "Sarasvati", koja se nalazi na ovoj listi će, sasvim sigurno, uskoro završiti u nekom filmu, u scenama rastanka.

Andrea Schroeder. Nije nova, no konačno smo se sreli. Njen drugi album "Where the Wild Oceans ends" fenomenalno miri popodne i noć i prepun je odjeka Nico, a krije i fantastičnu verziju "Heroes", možda prvu zaista dostojnu Bouvijevog originala.

Ben Watt. Možda je i među najstarijima na ovoj listi, ali se odavno nije pojavio pred publikom samo sa gitarom u ruci i bez Tracy Thorn, odnosno van Everything But The Girl projekta. Njegova "Hendra" nastavlja gitarsku melodiju sa "Is there anybody outthere" Pink Floyda, a na albumu mu, između ostalih, svira i Gilmour.

Tu su, konačno, i dva domaća komada: "Sitna lova" Partibrejkera i nedavno otkrivena stvar "Da je nađe" Stuttgart Online i Dragana Kneževića, praštećih gitara i fenomenalne energije koja tera na skakanje od dva minuta i dvadeset sekundi.

Dvadesetak novih pesama koje sam najviše puta preslušavao od početka godine je na listi koja vas čeka. 
Na listi je, sasvim sigurno, barem nekoliko pesama koje će ovo veče ili naredni dan učiniti drugačijim.
Ili čitavu godinu.

Ukoliko vam se nešto i ne dopadne, uvek imate opciju prelaska na sledeću.
A onda se vratite na nju.
Možda se dogodi taj trenutak.

UPDATE: Servis Grooveshark koji je omogućavao preslušavanje muzike zatvoren je 01. maja 2015. Brižljivo rekonstruisana i ponovo vraćena na mrežu - godišnja lista najboljih pesama 2014. očekuje vas ovde >> .

.

4 comments:

  1. Broken i Disco za sada omiljene! Hvala za Ghost of Berlin! odlicna!
    http://www.youtube.com/watch?v=vLbwFxIQ_Mo

    ReplyDelete
  2. :)
    Ceo album Broken Bells je (ponovo) sasvim dobar, no prvenac mi je još uvek draži :)

    ReplyDelete
  3. Najvažnije je da ti uredno "radiš" na biranju i stvaraju tih čudesnih listi, za sve lenčuge koje dođu na gotovo...A onda, u tim listima, nađem svašta da otkrivam i proučavam... Ništa meni bez tebe i još par "ludaka" :-) B.

    ReplyDelete
  4. Radio bih ja i više na ovome, ali nema se vremena :(
    Ostalo je nekoliko albuma sa kojima se još uvek nisam razumeo, ali ću im dati fore do kraja godine da se orodimo :)

    ReplyDelete